Your Future starts with us.
20.05.2021

Učenice Sara Humić i Nejra Džaferović ostvarile veliki uspjeh na Kantonalnom takmičenju iz B/H/S jezika i književnosti 

Učenice Sara Humić  (2b) i Nejra Džaferović (3a)  polovinom ovog mjeseca predstavljale su Gimnaziju SSST na Kantonalnom takmičenju iz B/H/S jezika i književnosti. S obzirom na epidemiološku situaciju i pandemiju COVID-19, Kantonalno takmičenje ove godine održano je u drugoj formi odnosno pisanju literarnih radova, eseja ili kritičkog teksta. 
Naše učenice izabrale su esej ili kritički tekst na temu: “Ljubav! Ta riječ mi zvuči tako čudesno, da mislim, sve što izvire iz ljubavi mora biti tako čudesno” (Dante Aligijeri/Dante Alighieri).
                                                              
Učenica Sara Humić osvojila je 6.mjesto u kategoriji za druge razrede, a učenica Nejra Džaferović 4.mjesto ispred trećih razreda. Na takmičenju je učestvovalo ukupno 17 škola iz Kantona Sarajevo koje rade po gimnazijskom planu i programu.  
 
Gimnazija SSST čestitama učenicama Sari i Nejri na ostvarenim rezultatima, kao i nastavnici B/H/S jezika i književnosti Vildani Ćelović koja je učenice pripremala za takmičenje.  
Radove naših učenica pročitajte u nastavku:

(Sara Humić)

Ljubav! Ta riječ mi zvuči tako čudesno, da mislim, sve što izvire iz ljubavi mora biti tako čudesno. (Dante Aligijeri/Dante Alighieri)

Ah ta famozna ljubav! Smiješno mi je da kažem da je razumijem u cjelosti jer imam samo sedamnaest godina. Međutim, usudim se protumačiti je na svoj način. Ne plašim se da ću tom pojmu dati pogrešnu definiciju, jer se tu ne može pogriješiti. Ima više vrsta ljubavi, od porodične, prijateljske, pa do one najslađe i ponekad najbolnije - romantične. Ono što ona za nas predstavlja jeste potpuno individualno. Nekome je snaga, a nekome slabost. Nekome je oboje!

Ono što mene oduševljava kod ljubavi, naročito romantične, jeste njena moć. Koja emocija te toliko dugo drži da radi nje ratuješ godinama? Ili još bolje pitanje, šta te to jedino može natjerati da sam sebe ne shvataš? Fascinantno je kako nas ta ljubav pokušava kontrolisati, i u većini slučajeva joj padnemo u ruke. U nizu mudrih misli, Mahatma Gandhi nas je počastio jednom i na polju ljubavi: ,,Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija''[1]. Nadovezaću se na to Danteovom izrekom, da sve što izvire iz ljubavi je čudesno[2]. Generacije se rađaju, ratovi se vode, remek djela nastaju iz ljubavi. Čudesno je kako takva pojava dolazi iz nas samih. Priroda doista jeste božija umjetnost.        Bilo gdje da unesete ljubav, dobit ćete rezultat. Unesite je u međuljudski odnos, biti će vam jasnija snaga tog odnosa. Unesite je u ono što radite, čime se bavite, i posao će vam ići od ruke. Unesite pojam ljubav u Google pretraživač, imate otprilike četrdeset i devet miliona rezultata. Hoću da kažem, o njoj se uvijek ima šta čitati i pisati. Neistražena, ali preživljena. Slatka, ali i bolna. Unatoč svakom trzaju našeg tijela koji ova emocija izaziva, mi i dalje ne znamo zašto je to tako. Naravno, postoje naučna objašnjenja o povezanosti hormona, ljubavi i ljudske psihe, ali mislim da je suludo da to posmatramo samo kroz oči nauke. Apstraktna pojava se ne može konkretno prikazati. Da li je ljubav povezana sa otkucajima našeg srca, ili sa našom dušom? Šta određuje pojavu ljubavi, sticaj okolnosti ili sudbina? Sve su to neodgovorena pitanja, na koja svaki autor ima svoj odgovor, i puno pravo da ga iznese. Werther je o Lotti imao mnogo da kaže, ali nikada nije bio siguran šta on to tačno osjeća: ''Ne znam kako mi je dok sam uza nju; tako kao da mi se duša sunovraćuje u svim živcima.''[3]
Ljubav sa sobom ne donosi samo pozitivne vibracije, nego i zbunjenost, glavobolje i pritisak u grudima. Kao i sve na ovom svijetu, dolazi sa dozom rizika. Često je to razlog zašto se ljudi protive voljeti i biti voljeni – ljubav ima nuspojave.
Pogledajmo historiju Osmanskog carstva i period Ženskog Sultanata.[4] Najmoćnije žene, sultanije, bile su one voljene. I od strane svojih partnera, i od strane naroda. Upravo takve su rušile stara pravila i gradile novu tradiciju i nove običaje. Stvarale su čuda.
Dante je tvrdio da ,,sve što izvire iz ljubavi mora biti tako čudesno'', ponavljam ovo stalno. Ljubav je sama po sebi čudesna, pa tako i ono što ona donosi. Da si na vrhovnoj poziciji u najvećoj kompaniji na svijetu, ako taj posao ne voliš, neće ići. Sa druge strane, da radiš posao koji ti finansijski ne donosi mnogo, ali uživaš u tome i voliš to – pun pogodak. Nevjerovatno kako će apstraktna ljubav preći preko nečega konkretnog kao što je novac. Ljudi su stvoreni da vole. Od kolijevke pa do staračke postelje, zaslužujemo da volimo i da smo voljeni. Mali Princ je djelo kojeg čitaju sve starosne skupine, zato što nosi univerzalnu, ali nedovoljno cijenjenu poruku: ''Samo se srcem dobro vidi. Oči ne vide ono što je bitno.''[5]
Koliko god se zanijeli u svijetu materijalnih vrijednosti, naći će se nešto poput emocija da nas izvuče iz iluzije. Upravo je to čudo o kojem pričam. Čudesno je kako sreća ne zavisi od opipljive materije.

Tužno je kako nedostatak ljubavi u životu može ostaviti teške posljedice. Bila to roditeljska, partnerska ili prijateljska, kada osjetimo da je nedovoljna, teško pada. Djeca koja u djetinjstvu nemaju pruženu roditeljsku ljubav, puno se teže nose sa životnim preprekama kasnije. Manjak međusobne ljubavi u prijateljskom ili romantičnom odnosu stvara nepremostive barijere. Čime ćemo se pohvaliti u životu, ako ne očuvanim ljudskim odnosima i svakodnevnim toplim zagrljajima?

(Nejra Džaferović)

Ljubav! Ta riječ mi zvuči tako čudesno, da mislim, sve što izvire iz ljubavi mora biti tako čudesno

Ah! Ta ljubav! Šta je ta? Odakle je da prostiš, ta ljubav? Da li je to samo riječ ili nešto mnogo više? Tako jednostavna riječ koja opisuje tako komplikovane emocije. I kad nekoga voliš, i kad te neko voli, kad  nešto želiš ili kad ne želiš, kad si sretna ili neizmjerno tužna. Da li je ljubav samo kad kažeš “Volim te!”. Iako ljubav nema  definiciju,  ono što je svim ljudima zajedničko jeste da svi žele biti voljeni. Ljubav određuje sve na ovom svijetu, ali sama nema granice niti postavlja uvjete.  Kako je i napisao Dante, nešto toliko raznoliko mora da je samo po sebi čudesno. 
Da bih pisala o čudesnom značenju riječi ljubav, sjetila sam se jedne poučne priče koju mi je moja nana pričala kada sam bila mala. Zalijevajući vrt žena je ugledala trojicu staraca koje nije poznavala i htjela ih je pozvati u kuću da se okrijepe. Imena staraca su bila Bogatstvo, Uspjeh i Ljubav, a žena je morala da odluči koga će pozvati. Ona je pozvala starca sa imenom Ljubav da bude njihov dragi gost u kući. Druga dvojica staraca su krenula za njom. Začuđena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kad je ona pozvala samo Ljubav? Starci su u jedan glas odgovorili: „Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi otišla. Ali, ti si pozvala Ljubav i gdje god ona ide, nas dvojica je slijedimo!».
Iako bi pjesnik rekao « ljubav je samo riječ i ništa više»  ljudi su odvajkada o ljubavi promišljali na puno dublji način. Tako je antički filozof Platon, ljubav opisao “kao moć koja svekoliko različito – ono mnogo povezuje u jedinstveno jedno”. Platon o ljubavi razmišlja cjelovito a po njemu ona se javlja u tri različita oblika: Eros–seksualna želja kao odgovor na fizičku ljepotu, Philia-ljubav između dvije osobe, ali bez seksualne žudnje  i Agape - božanska ljubav, bestjelesna, čista i iskrena. Na sličan način ljubav se tretira i u svim religijama. Tako se u “Pjesmi nad pjesmama” napisanoj  prije gotovo dvije i po hiljade godina na dostojanstven način najdirektnije opisuje ljubav kao životna svrha i vrhunac života svakoga čovjeka. Ljubav uvijek mijenja čovjeka jer kad neko ljubi više ne posjeduje samoga sebe jer se darovao drugome i primio onoga koga ljubi umjesto sebe.
Možeš li uopće zamisliti kako bi izgledao svijet bez ljubavi? To bi zasigurno  bilo ono što  je Dante nazvao «Inferno» i opisao u najpoznatijoj književnoj poemi srednjeg vijeka “La poema divine“. Inferno je mjesto gdje ljubavi nema ni za ono jedno zrno, ali kako je Dante i koncipirao svoje djelo „od ništa i počinje sve“. Nakon što je prošao krugove pakla i izašao potpuno čist iz „Čištilista“ Dante u „Božanstvenoj komediji“ kao vrijednu svih tih patnji i muka osjeća ljubav kao nešto čudesno. Nešto toliko vrijedno i bitno da je novo sunce na beskrajnom nebu ništavila. Svoju ushićenost čudesnom ljepotom ljubavi on iskazuje riječima upućenim prema Beatriče:
«I odjednom se učinilo kao da se spojio
dan sa danom i kao da je moćni Bog
još jednim suncem nebo ukrasio.
Beatriče je put svoda vječnog
oči usmjerila, a ja sam se u nju zagledao
pošto sam odvojio oči od diska sunčevog.
Tako sam se preobrazio, dok sam u nju gledao
kao što je Glauko1, kada je travu okusio,
blizak morskim blaženstvima postao
Svoju ljubav prema Beatriče, Dante  je  opisao  kao drugo sunce u koje je on gledao blažen od ljubavi. Iscjeljiteljska moć ljubavi je po Danteu toliko snažna da se on na kraju u potpunosti preobrazio u bolju  osobu.
A gdje je ljubav danas? Moderno poimanje ljubavi se danas sve više svodi isključivo na osjećaj povezanosti između dvije osobe i u odnosu na Platona poprilično je vulganizirano, siromašno i potpuno nedovoljno. Platonovo učenje u potpunosti premašuje shvaćanja o ljubavi koja vrijede za moderni svijet. Izgleda da moderno društvo nije u stanju da poima sveobuhvatnost Platonovog poimanja ljubavi. Koristeći sintagmu “platonska ljubav” ono ljubav razumije samo kao privrženost osjećaja jednog čovjeka prema drugome. Ali bez ljubavnih prohtjeva ne pokušavajući dokučiti onu dimenziju «čudesnog» u tome. Isto tako za razliku od Dantea u današnje vrijeme mnogi se nažalost odriču ljubavi u ime nečega drugoga, tako se mnogi odriču posla kojeg vole, pravdajući se da to rade zbog porodice a ustvari se boje da neće biti u stanju dovoljno zaraditi radeći posao koji vole. Isto tako, mnogi vrlo lahko odustaju u borbi za osobu koju vole. To čine iz straha da bi ih ona mogla odbiti ili da je nisu vrijedni. Danas većina ljudi problem ljubavi doživljava ponajprije kao problem kako biti voljen2. Ono što većina ljudi danas  podrazumijeva pod “biti vrijedan ljubavi” u suštini znači “biti popularan“. U težnji za tim ciljem ljudi danas slijede puteve koji ih mogu dovesti do uspjeha, moći i bogatstva. Ako to uspiju, očekuje da će se ostvariti i u ljubavi. Međutim to je ustvari zabluda u vidu bajke modernog doba “sretno živjeti do kraja života”. Kad neki i dosegnu do materijalnog bogatsva i steknu moć uticanja na tokove života, tek onda spoznaju veličinu Danteovih  riječi koje govore da je život bez prave ljubavi ustvari prazan i uzaludan život. Uprkos želji za ljubavlju, u modernom svijetu se sve drugo smatra važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, vlast. Ako dvoje ljudi koji su bili stranci, iznenada dopuste da se «zid» između njih sruši, taj trenutak sjedinjenja jedan je od najblaženijih, najuzbudljivijih čudesnih doživljaja u životu. Taj doživljaj je još čarobniji za osobe koje su bile usamljene i nevoljene. To čudo iznenadne intimnosti često je povezano samo sa fizičkim zadovoljenjem. Ako pored „fizičkog“ u toj vezi nema onog nečeg višeg, onog nečeg čudesnog kada se zasite tog „fizičkog“, njihova intimnost sve više gubi čudesni karakter, dok njihovo razočaranje i uzajamna dosada ne ubiju i ono što je još ostalo od prvobitnog uzbuđenja.

 

  1. Glauko se, okusivši morsku travu, pretvorio u blaženstvo, pa se tako i Dante preobrazio gledajući u Beatričine oči.
Dvoje zaljubljenih to ne znaju na početku. Zapravo, oni uzimaju intenzitet zanesenosti, ono “ludovanje” jednoga za drugim, kao dokaz intenziteta njihove ljubavi. Kako je sve do sada prošlo sa vremenom, ja se nadam da će se i ova modernizacija unormaliti i da će se ljudi jednog dana početi vraćati vrijednostima koje dolikuju jednom čovjeku.
Pored toga što volimo i poštujemo druge neophodno je da volimo i sebe. Ipak, ljubav stanuje u nama. Jedino kad odgojimo ljubav u nama možemo je dijeliti sa drugima. Osim toga, kad se odlučimo za ljubav, neće biti mjesta za negativne emocije, te ćemo osjećati zadovoljstvo i smirenost umjesto nerviranja ili stresa. Zato je ljubav važnija za nas lično nego za objekte naše ljubavi2. Život svakog od nas započinje uz najveću od svih ljubavi. Neizmjernom i bezuslovnom ljubavlju naše majke. Iako to ni Dante a ni Platon nisu opisali ja mislim da je istinska ljubav majke najočitiji primjer veličine i važnosti ljubavi za život sam po sebi.
Ljubav jeste  riječ, ali je to riječ koja je vrijednija od hiljadu drugih riječi. To je riječ koja ruši planine između nas, razbija stijene nepovjerenja i otvara sva srca. Ljubav je sve, a sve bez ljubavi je ništa3. Čineći  dobro i njegovanjem  ljubavi idemo  putem  ka  sreći i  prosvjetljenju.
Ja sam vječiti optimista i nadam se da će prva vrijednost kojoj se ljudi budu vratili biti LJUBAV.